Nakon rezultata predśedničkih izbora na kojim je poražen lider suverenističkog bloka Milo Đukanović, koji je bio poslednji stub odbrane građanske Crne Gore, nameće se logično pitanje KAKO DALJE?

Rezultat ovih izbora nije poraz Mila Đukanovića, već je on poraz građanske i patriotske Crne Gore.

Ikonografija sa srpskim zastavama i trobojnim koje simbolizuju nestanak Crne Gore sa kojima je proslavljana pobjeda Jakova Milatovića nam uliva zebnju za budućnost građanske Crne Gore.

Tužno je bilo gledati kako se crnogorskim ulicama slavi pobjeda budućeg predśednika naše države sa zastavama tuđe države.

Predśednički izbori su pokazali da je više stalo do građanske Crne Gore građanima koji žive u Rožajama, Plavu, Petnjici, Gusinju nego li onima koji žive u Nikšiću, Podgorici, Herceg Novom,Danilovgradu…

Po svemu sudeći rezultat predśedničkih izbora  je Crnoj Gori otvorio dva puta. Prvi je da krene onim pravcem kojim je išla  1918. godine ili da postane druga Republika Srpska.

Volio bih da sam u zabludi, ali mi činjenično stanje stvari i sve viđeno nakon proglašenja rezultata predśedničkih izbora ne ulivaju nadu za bolju budućnost građanske Crne Gore.

KAKO DALJE?

Teško, ali ne i nemoguće. Sami smo  krivi za stanje u kojem se danas nalazi Crna Gora. Olako smo prokockali priliku da državu  odbranimo sa olovkom u ruci.

Pizma i međusobna sujeta koja je zavladala među nama je Crnu Goru gurnula u ambis iz kojeg će joj trebati  vremena da se izvuče.

Bio sam jedan od onih koji je napadan, zbog toga što su pojedinci da ih ne spominjem, iz  zlobe moj patriotski rad gledali  kroz prizmu zarade novca.

Nijesam ja važan, važna je država i naše jedinstvo koje nam je prijeko potrebno za ostvarenje pobjede građanske Crne Gore.

Državu  ne možemo odbraniti tvitovanjem i pisanjem statusa na društvenim mrežama.

VJERA U POBJEDU

Bog nam je pružio još jednu šansu da 11. juna na vanrednim parlamentarnim izborima odbranimo građansku Crnu Goru.

Možemo pobijediti ako budemo jedinstveni kao 21. maja 2006.godine, i ako sujetu i pizmu ostavimo po strani.

Moramo vjerovati u pobjedu i ne smijemo dozvoliti da se prodamo zbog populističkih obećanja i nerealne bajke o povećanju mjesečnih zarada.

Pobjeda ne može doći sama po sebi, do nje se dolazi predanim iskrenim radom, prvenstveno vjerom u nju!

Od odbrane države ne postoji bolja motivacija za rad!

Sve je u našim rukama, vjerujmo u pobjedu koja nam donosi odbranu građanske Crne Gore!

DA JE VJEČNA CRNA GORA, VIŠE JE OD STIHA!